CRKVENA ZGRADA

Trebate znati da ova zgrada nije ovako izlgedala cak ni prije godinu i pol dana. Prije je izgledala ovako.
Zahvaljujuci BOZJOJ milosti, pomoci i mnogima koji su puno radili bez obzira na crkve, naciju, ili denominaciju, sada zgrada je apsolutno obnovjena i vani i iznutra.
Rupe koje se vide na lijevoj strani su znak da su poceli radovi za uvodjenje plina i plinskog grijanja. Obavjestit cemo vas o tome kako sve to napreduje…

Slava BOGU za svakoga tko se molio, finacijski, radom ili na bilo kakav nacin da je sudjelovao u ovim radovima.
Sada cemo moci i zimi punom parom funkcionisati.
BOG je dobar.

Crkveni dnevnik

Pokušavamo napraviti jednu crkvenu stranicu, gdje bismo pisali o stvarima koje BOG radi u životu Agape Evanđeoske Crkve. I to na dva jezika.

Povijest Crkve

Povijest naše crkve

1998 godine Bog je potaknuo nekoliko studenata sa Evanđeoskog teološkog fakulteta iz Osijeka da osnuju crkvu u ratom uništenom Vukovaru.
Grupu studenata je predvodio student četvrte godine,Slave Velešanov iz Strumice,u Makedoniji.Zbog velikog siromaštva,koja je vladala ratom opustošenim područjem,veliki broj ljudi je počeo posjećivati crkvu radi humanitarne pomoći koja im je bila neophodna.
Vijest o crkvi se proširila po cijeloj okolini te su u crkvu počeli dolaziti i ljudi iz udaljenijih krajeva grada.Kako se broj ljudi povećavao vremenom se javio problem prijevoza.U to vrijeme je gradski bus prevozio putnike iz predgrađa do centra grada,ali mnogi ljudi to tada nisu mogli platiti.
Bračni par iz Borova Naselja ponudio je svoj auto kako bi se ovi ljudi prevezli do crkve u centru Vukovara.Međutim,ubrzo su studenti zajedno s ljudima iz Borova naselja odlučili započeti kućnu grupu.
U zimu 1998 formirana je kućna grupa u privatnom stanu koji je uskoro postao pretijesan za sve koji su se tu okupljali,i počeli su se moliti za bolji i veći prostor.Na to su čekali oko 10 mjeseci.
Došao je i trenutak kada su napokon pronašli zgradu koju bi mogli preurediti za potrebe crkve.Naravno,trebalo je pronaći još jednu bitnu stvar,a to je -novac.U to vrijeme je došao jedan brat iz Amerike kome je Bog stavio na srce da odvoji veću svotu novca koja će poslužiti u izgradnji nove crkve.Zgrada je kao i većina u okolici Vukovara bila ratom razorena,tako da je nakon kupovine trebalo uložiti puno vremena i novca u njenu obnovu,u čemu je pomogao Evanđeoski savez.
Mnoge crkve su također pomagale bilo novčanom pomoći,bilo volonterskim radom kako bi se prostor mogao koristiti.Ovaj proces se odvijao postupno,ovisno o financijama,kako je Bog djelovao na ljudskim srcima.
Iako su mnogi dolazili u crkvu radi materijalne pomoći,mnogi su upoznali Isusa Krista kao svog osobnog spasitelja i doživjeli promjenu životu.
Crkva je aktivno radila na ne samo duhovnoj pomoći ljudima na ovom području,nego i na druge načine;kao kroz pučku kuhinju koja je radila tri godine,s prekidima,i posluživala 200 toplih obroka dnevno.Humanitarna organizacija Agape je vodila čitav ovaj projekat podjele hrane i hum. pomoći koja je bila neophodna u to doba na ovom području.Organizacija Youth for the Christ,koju je ovdje predstavljao Paul Drogowski je svake godine organizirala dolaske grupa iz SAD-a,Nigdjezemske,Sj.Irske,UK,koje su pomagale obnovu zgrade kako financijski tako i svojim radom.Pored toga Paul je aktivno radio s mladim ljudima u gradu i okolici.
Svi ovi ljudi su bili veliki blagoslov za našu crkvu.Isto tako mnogi ljudi iz crkve kao i mladi iz naselja doprinijeli su svojim radom dobrobiti cjelokupne zajednice. Crkva Agape je zvanično otvorena u ljeto 2000.Ovaj skup,kojem su prisustvovali ljudi iz više država,su vodili pastor Slave Velešanov i predsjednik Evanđeoskog saveza Peter Kuzmič,koji je i održao prigodni govor.Nakon nekog vremena je i ova prostorija postala premala tako da je crkva odlučila napraviti novu i veću zgradu u dvorištu,na mjestu nekadašnje dječje sobe.Nova zgrada je završena 200_(nije 2003 definitivno! prim.ur)
Neimaština je još uvijek veliki problem naročito uslijed velikog nezaposlenosti u čitavom kraju,ali u gradu bez nade vjernici pokušavaju donijeti svijetlo Kristova Evanđelja.
Evanđeoska crkva Agape radi na širenju Radosne Vijesti i želi doprinijete svojoj društvenoj zajednici kroz širenje ljubavi među ljudima.
Zahvaljujemo svima onima koji su koji su odvojili svoja financijska sredstva kako bi pripomogli izgradnji molitvenog izgradnji molitvenog doma kao i onima koji su revno stajali uz nas u molitvama.Isto tako želimo zahvaliti i onima koji su svojim propovijedanjem i služenjem bili na blagoslovom našoj cijeloj zajednici.
EC Agape nedavno je dobila svog novog pastora.László Neméth zajedno sa svojom suprugom Andreom i kćeri Leom,radi širenja kraljevstva Božjeg među Vukovarcima.Crkva Agape u Borovu naselju, odnosno u Vukovaru radi na projektima otvorili smo knjižnicu,obnovili smo crkvenu zgradu, uspostavili smo Nedjeljnu školu za predškolsku djecu, evangelzacija, itd.

Hvala za sve vaše molitve i podršku.

Povijest Vukovara

Kratka povijest Vukovara

Vukovar je grad na rijeci Dunav,na istoku Hrvatske,u srednjoj Evropi,čiji su počeci vezani uz 3000. godinu prije Krista,kada su na Vučedolu(današnjem velikom arheološkom nalazištu) živjeli prvi stanovnici.Prije današnjih stanovnika,koji su se počeli doseljavati u 9 stoljeću naše ere,ovdje su prošli mnogi narodi;između ostalih Kelti,Indoeuropljani,Iliri,Rimljani itd.
Ime grada je vezanu uz rijeku Vuku,i u početku je glasilo Vukovo,a mijenjalo se po dolasku novih vladara ili naroda.
U desetom stoljeću Hrvatska ulazi u uniju sa Ugarskom,sa prevlasti Ugarske što će bitno utjecati na razvoj grada.1231 herceg Koloman dodjeljuje Vukovo status slobodnog kraljevskog grada.1347 ime se mijenja u Walcowar;ime koje je u malo izmjenjenom obliku ostalo i do danas.
1526.poslije Mohačke bitke u kojoj je poražena hrvatsko-ugarska vojska poražena od strane vojske Sulejmana Veličanstvenog,grad pada pod tursku vlast pod kojom će biti slijedećih 161 godinu.Na početku tuske vladavine u gradu je bilo pet katoličkih crkvi,jedna džamija i kalvinistička crkva(koja sredinom šesnaestog stoljeća postaje vrlo utjecajna u gradu).
Zbog okrutnosti turske vlasti stanovništvo se mijenjalo ili se preobratilo na islam,tako da su Turci postajali većina.Crkve su rušili i koristili njihov građevinski materijal za džamije.
1687.godine pod komandom generala Aspremonta Vukovar je oslobođen od turske vlasti.
1728.godine grof Küffstein od cara Karla šestog dobio je vukovarski veleposjed kao zamjenu za posjed Dioszeg u Mađarskoj.1736. vukovarski veleposjed od njega kupuje Filip von Eltz,knez i nadbiskup u Mainzu za 175000 rajnskih guldena,čime je Eltz nagrađen od strane cara za zasluge u ratu.Grofovija Eltz je vladala od 1736. do 1945.
Škole su od osamnaestog stoljeća vodili uglavnom franjevci,koji su osnivali osnovne škole ,i studij filozofije u franjevačkom samostanu.U gradu postojale i grčko-istočna konfesionalna škola koju je osnovala srpska pravoslavna crkva,i židovska pučka škola u kojoj je nastava bila na njemačkom i hrvatskom.
Početkom dvadesetog stoljeća u gradu jača komunistički pokret,koji dobija veliku potporu u Vukovaru. Poslije drugog svjetskog rata komunistička vlast nacionalizira svu privatnu imovinu,pa tako i od Jana Bate,češkog industrijalca,tvornicu gume i obuće,koju je osnovao tridesetih,godina dvadesetog stoljeća.Ta tvornica je bila razlog doseljavanja(kako nasilnog tako i dobrovoljnog)ljudi iz raznih krajeva,većinom pasivnih,kao što su Bosna,Lika,istočna Srbija,tako da Vukovar sredinom stoljeća postaje većinski doseljenički grad.Grad je i do tada bio vrlo etnički izmješan,a najveće etničke grupe su bile Hrvati,Srbi,Nijemci i Austrijanci(do 1945),Rusini,Mađari,Slovaci,Ukrajinci i drugi.
Od 1991-’95 traje rat koji je skoro do temelja uništio grad,i međuljudske i međuetničke odnose.Od 1998,traje obnova građevina,industrije,i odnosa među ljudima.

Povelja hercega Kolomana stanovnicima podgrađa uz tvrđavu Vukovo 1231.
„Koloman po milosti božjoj kralj i herceg cijele Slavonije pozdrav i svakom pozdrav i svako dobro.
Brižljivošću mudrih je određeno da se sve ono što se zbiva u vremenu osnaži pismenim svjedočanstvom kako se u njemu ne bi izgubilo.
Stoga želimo da dođe svima do znanja da smo našim građanima,koji borave ispod vukovske utvrde,to jest Teutonima,Saksonima,Ugrima i Slavenima,po savjetu i uz pristanak svuh naših kmetova odredili takvu slobodu.
Da je svaku parnicu koja nastane među njima,osim prolijevanja,dužan presuđivati njihov načelnik kojeg će sami postavljati.A prolijevanje krvi ne može suditi sam,nego zajedno sa zapovjednikom utvrde,s kojim neka zajedno donosi presudu.
Određujemo također da su od svakog dvora dužni davati,pošto prođu tri godine,polovicu fertona godišnje,i to tako da na blagdan sv.Jurja plaćaju po tri pondera.
Određeno im je,ako netko između njih na samrti,može svoje imanje ostaviti ostaviti kome god hoće.
Određijemo im također da nitko ne može nikoga iz njihova mjesta svezana ili okovana izvući,ako prije toga nije osuđen.
Osim toga,da ne bi bilo u čemu oskudijevali,predali smo im čitavo zemljište same utvrde koja se zove T.da na njemu stanuju i šumu na tom zemljištu koja se zove T.iz koje smo im dopustili da uzimaju drvo za izgradnju domova i dovršenje kuća.
Dopustili smo im također slobodno ribarenje na Dunavu i rijeci Vuki.
Određujemo također,ako tko hoće neka slobodno kad uzthjedne iseli,pošto proda sve stvari i kuće.
Dodajemo da se nijedna parnica između njih ne presudi na dvoboj.
A da se naša odredba ne može opozvati,po savjetu i uz pristanak naših kmetova smo zapovijedili da se ova isprava potvrdi zaštitom našeg pečata.
A tu su prisutni naši kmetovi:ban Jula i njegov sin,drugi Jula,magister naših tavernika,Nikola zaladski,Opoj šomođski,Petar vukovski,Juraj baranjski,župani i mnogi drugi.
Dano rukom magistra File,našeg notara,godine od utjelovljenja Gospodnjeg 1231.“

Leopold Ružička-nobelovac iz Vukovara
Prvi hrvatski nobelovac Leopold Ružička rodio se u obrtničkoj obitelji,u Vukovaru 13.09.1887.Obiteljsko ime Ružička potječe od predjeda,češkog krojača.Završeva studij kemije 1910. u Švicarskoj u kojoj i kasnije radi.Radi u Zürichu,Genevi i Utrechtu,pa ponovo u Zürichu gdje ostaje do kraja života.Glavna područja njegovog rada su:veliki prsternovi,viši terpeni ili politerpeni i spolni hormoni.Sa suradnicima je do 1960. objavio 580 radova.U svom radu se tijesno oslanjao na kemijsku i farmaceutsku industriju.
Nobelovu nagradu je dobio 1939.godine za svoj rad na polimetilenima i višim terpenima.
Za svoj rad je primio brojna priznanja iz cijelog svijeta;osam počasnih doktorata,članstvo sedamnaest znanstvenih akademija,brojne povelje,plakete i priznanja stručnih društava.1940. je izabran za počasnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,počasnog doktora Hrvatskog sveučilišta.Iste godine je proglašen i počasnim građaninom Vukovara.
Tijekom drugog svjetskog rata aktivno je pomagao antifašističku borbu.Umro je u Zürichu u 90.godini,26.09.1976.godine.